hrvatski

Zašto tračamo?

 

Sigurno da negdje, baš sad, neko nekoga trača. Ova je pojava toliko česta i nismo ni svjesni koliko se provlači kroz naše razgovore. Ipak, često uz kavu, nekoliko u povjerenju izgovorenih riječi o nekoj osobi nam može pružiti pravo zadovoljstvo. Smatra se da je čak 60% razgovora između odraslih osoba o nekoj osobi koja nije prisutna.

Ipak, istina o tome zašto to radimo je gorka i zapravo govori dosta o nama.

 

 

Naime, često to radimo da bi se osjećali superiornije; ljudi koji su nezadovoljni sobom će se tračanjem (u koje je često uključeno osuđivanje drugih) kratkotrajno osjećati bolje. Jedan od razloga je i dosada- nekad jednostavno ne možemo (ili ne znamo) naći bolje teme za razgovor, pa ćemo razgovor potaknuti tračanjem.  Nekada to radimo iz zavisti. Pričanjem lošeg o nekoj osobi kojoj zavidimo zbog načina života, materijalnog statusa, talenta ili bilo čega drugog, želimo ju povrijediti. U nekim slučajevima, tračanje je način da se povežemo s nekom grupom ljudi; kada tračamo, najčešće radimo to u povjerenju i šaljemo poruku osobi s kojom razgovaramo da nam je ona puno važnija nego osoba o kojoj govorimo (mada, valjalo bi napomenuti da su tako stvorene veze među ljudima često površne). Tračanje nekada može biti i način skretanja pozornosti na sebe, mada pozornost stečena na taj način uglavnom je kratkog vijeka.

 

Ali, svi smo mi ljudi i u našoj je prirodi da želimo znati što se događa s ljudima u našem okruženju. Pa i neke od najboljih knjiga su biografije i životne priče o drugim ljudima. Međutim, te priče imaju jednu važnu osobinu- one kroz činjenice objektivno sagledavaju lik, te pružaju čitatelju razumijevanje njegovih postupaka i karaktera, bez osuđivanja.

Follow us! Like us!
Oglasi