hrvatski

Zašto nam je hrana ukusna?

 

 

Okus za hranu je i urođen i stečen, i individualan i univerzalan, a produkt je čak svih pet osjetila. Kroz evoluciju, okus se razvijao kao odbrambeni mehanizam- mozak je, na osnovu okusa, mogao prepoznati nešto što bi potecijalno bilo otrovno za nas, te će većina osoba na okus neke jako gorke hrane reći da joj se to ne sviđa i neće ju dalje jesti (među najotrovnijim supstancama koje proizvode biljke nalaze se alkaloidi, čija je zajednička osobina da su izuzetno gorki).

 

 

Okusne papile na jeziku mogu osjetiti 5 osnovnih okusa: gorko, slatko, kiselo, slano i umami- ovaj je naziv preuzet iz japanskog i označava okuse najpribližnije okusima soja sosa ili sirovog mesa. Međutim, da bi osjetili pun okus, aromu nekog jela, potrebno nam je osjetilo mirisa (najbolji primjer za ovo je činjenica da ako bi osoba začepila nos i zagrizla jabuku i luk, ne bi primjetila razliku).

Zašto volimo baš tu hranu koju volimo? Zapravo, sve počinje još dok smo bili u trbuhu. Bebe čija je majka jela češnjak tijekom trudnoće će više uživati u okusu češnjaka u mlijeku majke dok ih doji (u Kini čak postoje i preparati sa češnjakom za dojilje, da bi im mlijeko imalo bolji okus). Djeca čije su majke pile sok od mrkve u trudnoći će vjerojatno voljeti mrkvu. Evolucijsko objašnjenje za ovo je jednostavno- Ako mama to jede, sigurno je. I danas, na isti način često provjeravamo kakva je određena hrana prateći reakciju članova naših obitelji i prijatelja- ugledamo se na one kojima vjerujemo.

 

 

Zanimljivo je kako na okus utječe ambijent, odnosno vizualna komponenta. U jednom eksperimentu, ispitanicima je propuštana struja male voltaže kroz jezik. Jednoj skupini pokazivane su slike zdrave hrane (niskokalorijske), a drugoj slike brze hrane. Svaki put kada bi slika bila prikazana, dobivali su blagi električni šok kroz jezik. Na kraju ispitivanja, skupina kojoj su pokazivane slike brze hrane je ocijenila električne stimuluse ugodnijima od skupine kojoj je prikazivana zdrava hrana.

Koliko ambijent utječe na okus hrane, pokazuje i činjenica da ćemo manje pojesti iz crvenih tanjura u odnosu na druge boje.

Pored vizualne, važna je i slušna komponenta, pa je tako pokazano da je čips puno ukusniji ukoliko osoba može doista čuti hrskanje.

Iako je osnovna svrha hrane da nas održava na životu, njena je uloga danas prilično proširena, pa je tako ona nekome vrhunsko zadovoljstvo, nekome utjeha a nekome i glavni razlog narušenog zdravlja.

 

Kako su okusi tako raznoliki, probajte se sjetiti neke hrane koju volite a koju drugi mrze, ili možda nešto što ne volite a većina ljudi obožava 🙂

Follow us! Like us!
Oglasi