hrvatski

Kakva stvorenja uzgajamo?

 

Tijekom stoljeća pripitomili smo razne životinjske vrste da nam služe i budu poslušne, te ih pretvorili u svoje ljubimce, utvrđujući tako dominantnost naše vrste na planetu Zemlji. Čovječanstvo se također zabavljalo u stvaranju novih životinjskih vrsta uzgojem, kako bi zadovoljili naše potrebe, ali i maštu.

 

Psi su nekoć bili uzgajani kako bi bili bolji lovci i pastiri, a danas sve više kako bi bili bolji kućni ljubimci i izložbeni primjerci. Na primjer, mops i francuski buldog, stvoreni uzgajanjem, izloženi su velikom riziku od respiratornih problema koji proizlaze iz bolesti pasa poznatih kao Bachycephalic sindrom. Znanstvena studija iz 2013. godine dokazala je da psi s Brachycephalic sindromom imaju problema pri intenzivnijim fizičkim naporima – podložni su pregrijavanju na temperaturama iznad 19 stupnjeva Celzijevih i imaju problema sa spavanjem. Neke vrste buldoga se ne bi mogle samostalno razmnožavati u prirodi jer nisu u stanju imati prirodni porođaj već je potrebno obaviti carski rez, s obzirom da im je glava, zbog namjernoj križanja, postala prevelika za prirodni porođaj. Chihuahua i ostale male pasmine ne bi mogle preživjeti u prirodi bez čovjekove pomoći.

Konji su jedan od boljih primjera kako ljudi diktiraju osobine s kojima će biti rođeni, pogotovo kad su u pitanju konji za trke. Neke određene pasmine, kao što je npr. Arapski konj, imaju sve češće spljošteno/izduženo lice – karakteristika koja je sve popularnija u USA. Međutim, takva fizička osobina nosi sa sobom posljedice kao npr. suženje nosnica, što dovodi do respiratornih problema. Tako deformirani nos kod konja ima puno negativniji učinak nego kod ljudi ili pasa, jer konj može disati jedino na nos, dok ljudi i psi mogu disati i na usta.

Devetomjesečno arapsko ždrijebe imena El Rey magnum RCF bilo je podvrgnuto križanju kako bi ova karakteristika lica bila što izraženija. ( slika )

 

Sredinom drugog desetljeća 21. stoljeća u Zapadnome svijetu postalo je popularno udomljavati minijaturne svinjice ( tikvičastu prasad ). Pošto su prodavaci minijaturnih svinjica buduće vlasnike savjetovali da je jedini način da svinjice i dalje ostanu male taj da ih se održava na striktnoj dijeti, vlasnici su se našli u problemu. Naime, svinjice su stalno bile gladne i pothranjene pa su krenule u potragu za hranom. Prevertale su kante za smeće i na taj način se prenajedale.  S vremenom, male svinjice su postale prave velike svinje i to s preko 120 kilograma mase. Problemu se uspjelo doskočiti, ali samo kratkoročno. Na tržistu se javila posebna hrana za minijaturne svinjice koja bi im onemogućavala da rastu.Ali ipak, problem je bio taj da bi svinjice „pasući“ travu u vrtu opet nakupile preko 120 kilograma mase.

 

Tikvičasta prasad, prikladno nazvana tako zbog svoje minijaturne veličine, trebala su biti kućni ljubimci ili „pokusni kunići“ za medicinska istraživanja. Međutim, oni koji su ih htjeli za kućne ljubimce našli su se u situaciji da se susreću s nečim što nisu očekivali, a to je veličina svinje i posebna prehrana.

 

Ovca je domaća životinja koja, za razliku od npr.mačke,  kada bi pobjegla u divljinu ne bi mogla preživjeti. Zapravo, nema zabilježenog slučaja preživljavanja odbjegle ili izgubljene ovce u prirodi.

Domaći (dudovi) svilci ne mogu preživjeti bez čovjeka jer su izgubili sposobnost pronalaska hrane, tako da ih čovjek mora staviti na dudov list kako bi se mogli hraniti i preživjeti.

Domaće purice se ne mogu razmožavati jer su uzgajane godinama tako da budu sto deblje i samim tim mužjak ima takav oblik tijela da je nemoguće da prirodnim putem, bez ljudske intervencije, oplodi puricu i tako se razmnožava.

Ljudska uš obitava jedino na ljudima i eventualnim prestankom postojanja ljudske vrste, ljudske uši kao vrsta bi najvjerojatnije izumrle.

Boja Koi šarana nije prirodna za divljinu, tako da bi bili odmah pojedeni od predatora. Postoje jedino zbog ljudske intervencije kako bi se postigla željena boja i izgled.

Pripitomljeni tvorovi su izgubili sposobnost pronalaženja vode u divljini i umrli bi zbog dehidratacije.

Ipak, postoje i dobri primjeri ljudske intervencije, kao uslučaju tasmanijskog vraga. Tasmanijski vrag bi najvjerojatnije izumro da nije bilo ljudske intervencije koja je zaustavila zarazni rak koji im je izjedao lice.

Problem se javlja kada zbog željenog izgleda zivotinje dolazimo do toga da zivotinja pati ili joj je ugrožen život i reprodukcija. Takav ekstremni uzgoj i inžinjerstvo na životinjama treba biti preispitan prije nego što postane još više moralno upitan nego što već jest.  Rizik da životinje žive bolan život zbog sebičnih i površnih razloga je neprihvatljiv, ali da li je tako i s medicinskim istraživanjima i prehranom ljudi?

Follow us! Like us!
Oglasi

1 reply »