hrvatski

Kako smo počeli slaviti Božić

 

Vrijeme Božića je definitivno jedno od najomiljenijih doba godine. Ovaj, primarno kršćanski praznik, postao je toliko veliki da ga nerijetko slave i oni koji nisu kršćani, te se božićnom dekoracijom ukrašava većina svjetskih gradova. Pored bogate dekoracije, s rastom kulture potrošačkog društva, Božić je često praćen pražnjenjem tržnih centara i novčanika, pa su tako mnogima prva asocijacija na Božić- pokloni. U posljednje vrijeme se čini kako se Božić sve više nameće (kao marketinški trik), ali to možda i nije tako daleko od istine.

 

 

Povijest praznika u ovo doba godine počinje još prije Krista. Prvi Europljani su tada slavili zimski solisticij- dan tijekom kojeg je noć najduža (zimski solisticij nije svake godine istog dana), kako bi proslavili to što slijede duži dani i što je prva polovica zime iza njih. Ovo doba godine je bilo vrlo „poželjno“ za praznike, jer se u to vrijeme klala stoka (kako se ne bi morala hraniti tijekom zime), sazrijevanje piva i vina bi bilo u to vrijeme gotovo, pa je je trpeza uvijek bila bogata. Stari Rimljani su oko 21. prosinca slavili praznik Saturnaliju, u čast boga Saturna (bog poljoprivrede), u okviru koga su robovi postajali na kratko gospodari, a seljaci upravljali gradovima. Naravno, sve uz puno hrane i pića (pa ipak su to Rimljani).

U začecima kršćanstva, Uskrs je bio najveći praznik, a Isusovo rođenje nije slavljeno. U 4. stoljeću, kako bi se, na neki način, suprotstavili poganskom slavljenju Saturnalije, crkva je odlučila da se u ovo vrijeme počne slaviti Isusovo rođenje, odnosno Božić, iako to nije vrijeme njegovoga rođenja. U bibliji se, naime, ne spominje točan datum Isusova rođenja, ali se pretpostavlja da je to negdje u proljeće (jer zašto bi inače pastiri hodali po zimi?). Kako je za Božić odabran datum 25. prosinca (od strane pape Juliusa I) koji se poklapao sa dotadašnjom Saturnalijom, praznik je bio široko prihvaćen, ali je način proslavljanja i dalje imao korijene iz Saturnalije- puno pića, hrane, raskalašno ponašanje i pjevanja pjesmi za novac. Zbog takvih običaja, Puritanci (kršćanski reformisti koji su htjeli „očistiti“ englesku crkvu od katoličanstva) su u 17. stoljeću zabranili Božić; zabranili su dekoracije, a vojnici su patrolirali u potrazi za onima koji su kuhali prazničnu večeru.

Ipak, krajem 18. i početkom 19. stoljeća, Božić postaje onakvim kakvim ga mi znamo.  Washington Irving, američki pisac, je, u to vrijeme, napisao nekoliko božićnih priča, koje su popularizirale tradicije koje se danas poštuju. Muž kraljice Viktorije, princ Albert, je prvi donio božićno drvce u njihov dvorac, zbog čega je ono postalo (ponovo) popularno širom Engleske i Amerike (zimzeleno drveće su, kao dekoraciju, koristili još pogani, za proslavljanje zimskog solisticija i Saturnalije; kasnije su ovaj način dekoracije prihvatili i kršćani, kao simbol vječnog života s Bogom).

 

Follow us! Like us!
Oglasi