hrvatski

Kako se određuje koliko je nešto staro

 

Kada arheolozi tijekom iskopavanja nađu kosti, čistim pregledom kostiju ne mogu se dobiti sve informacije. Osim toga što se dobrim poznavanjem ljudskog skeleta može utvrditi koja je kost u pitanju, približna dob osobe u trenutku smrti i njezin spol, starost kosti, odnosno prije koliko vremena je ta osoba umrla može se utvrditi tek nakon Datiranja ugljikom-14, odnosno određivanjem količine ugljika-14 u toj kosti.

 

 

Što je ugljik-14?

Atmosfera na našem planetu sastoji se iz 78% dušika. Pod utjecajem kosmičkih zraka iz svemira, ovaj se dušik pretvara u ugljik-14. Ovaj se proces konstantno dešava. Ugljik koji je najviše rasprostranjen na planetu je ugljik-12, pa je ugljik-14 njegov izotop (najjednostavnije objašnjenje za izotop bilo bi da je to drugačija varijanta istog kemijskog elementa). Ugljik-14 također može nagraditi CO2 u reakciji s kisikom koji biljke koriste kako bi, uz sunčevu svjetlost, napravile hranu za sebe. Te biljke koje su koristile CO2 izgrađen od ugljika-14 jedu životinje ili ljudi i tako on ostane zarobljen i u nama. To znači da ugljik-14 možemo unijeti samo dok smo živi, odnosno dok jedemo; poslije smrti on više ne može postati dio tkiva. Ovaj ugljik-14 se tijekom vremena raspada i prelazi u onaj dušik iz kojega je i nastao. Pokazano je da je vrijeme tijekom kojeg je potrebno da se 50% ugljika-14 raspadne na dušik (ovo vrijeme se inače naziva poluvrijeme raspada) približno 5730 godina. Vremenom su znanstvenici procijenili koliko se otprilike ugljika-14 nalazi u nama i životinjama (u kostima prije svega), ali i u biljkama (što je važno za procjenu starosti drvenih predmeta, tkanina, papira i sl.). Zbog toga, danas je moguće odrediti starost, npr. ljudske kosti na sljedeći način: ako je u kosti pronađeno pola ugljika-14 od očekivane količine, to bi značilo da je ta kost stara približno 5730 godina (jer je vrijeme potrebno da se raspadne pola ugljika-14 upravo 5730 godina); ako je u kosti pronađena ¼ od predviđene količine, znači da se prvo raspalo pola (prošlo je već 5730 godina), pa se od preostale polovice opet raspalo pola (prošlo je još 5730 godina) i ostala je ¼; dakle, ukupno je prošlo 11460 godina i možemo reći da je kost stara 11460 godina.

Određivanje količine ugljika-14 vrši se različitim metodama, najčešće ovisno o prirodi i količini uzorka.

Nedostatak ove metode kao metode za određivanje starosti uzorka je da se može koristiti za uzorke stare maksimalno 60.000 godina, jer sve što je starije od toga sadrži zanemarljivo male količine ugljika-14.

Za uzorke starije od 60.000 godina (kao što je vulkansko kamenje staro i po milijun godina) koristi se metoda Kalij-Argon datiranje (koje ćemo možda objasniti u nekom drugom članku).

 

Napomena: u cilju boljeg razumijevanja, neke znanstvene činjenice su veoma pojednostavljene.

Follow us! Like us!
Oglasi